Mnoga su se stoljeca izvansenzorna opazanja slična telepatiji, predznacima buducnosti i vidovitosti smatrala laznim mastarijama, iluzijama ili izumima.
Materijalistički pristup koji prevladava u znanstvenim krugovima apriori negira bilo kakvu "duhovnu" stvarnost. Razlog je taj sto se ove stvarnosti ne mogu provjeriti u laboratoriju.
Unatoč tome, svi su ljudi imali neko iskustvo slično onome sto ga niječe znanost. Primjerice, mozemo se sjetiti neobjasnjivih događaja, predznaka buducih događaja ili snova koji se ostvaruju.
Često smo imali koristi od ovih iskustava. To pokazuje da to nisu bila iluzorna iskustva.
Te pojave nisu rijetke i pogađaju sve. Neki su znanstvenici, obdareniji otvorenijeg uma, zeljeli rijesiti problem znanstveno. Pitali su se postoji li način da se razumiju ekstrasenzorna iskustva bez pribjegavanja okultizmu, mitologiji ili pseudo-religijskoj filozofiji. Knjiga iznosi iskustva ovih istrazivača.
Sada se konačno pojavljuju dokazi koji znanstveno pokazuju postojanje viseg nivoa svijesti.
Postoji "kolektivni um" koji sadrzi ideje i misli zajedničke čitavom čovječanstvu. Ovo je psihički kozmos, koji mozemo koristiti u svoju korist. Iz ovog kozmosa primamo signale i informacije.
Godine 1980. eksperimentalno je potvrđeno "kvantno zapletanje".
Ovo svojstvo tipično je za elementarne čestice.
Sve čestice (atomi, elektroni, fotoni) mogu međusobno komunicirati bez trpljenja ograničenja prostora i vremena.
To se ostro suprotstavlja pretpostavkama materijalističkog gledista.
Komunikacija između elementarnih čestica događa se u dimenziji koja nije podlozna poznatim zakonima fizike. Ova se dimenzija moze usporediti s "Univerzalnim umom".
Eksperimenti "Projekta globalne svijesti" provedeni na Sveučilistu Princeton nesumnjivo su pokazali postojanje svjetske svijesti.
Knjiga opisuje takozvanu teoriju "kolektivne podsvijesti" koju je razvio poznati psihoterapeut Carl Gustav Jung. Jungova teorija vrlo je slična neoplatonskom konceptu "Anima mundi". Te su teorije potvrđene u predviđanjima kvantne fizike, koja su razvili ugledni znanstvenici i nobelovci.
Kvantna fizika dokumentira postojanje razine koja se naziva "nelokalna". Na ovoj razini, elementarne čestice, unatoč tome sto ih razdvajaju ogromne udaljenosti, znaju sve jedna o drugoj i ponasaju se kao da su jedno.
Iz materijalističke vizije svemira koja se u potpunosti temelji na slučajno agregiranoj materiji, čovječanstvo se krece prema novom načinu razumijevanja stvarnosti, gdje materija i psiha koegzistiraju i integriraju se.
Dok klasična fizika ostaje dominantna u svijetu, a osjetilno je uočljiva, pojavljuju se nove razine stvarnosti s psihičkim sadrzajima.
Na kvantnoj razini klasična fizika vise ne vrijedi. Materijalni dio kozmosa sam ne uspijeva izvrsiti svoju funkciju. Potrebna je psihička dimenzija, odnosno visa razina, razina nelokalnosti.
Na ovoj razini cijeli svemir postaje jedno. Vise nije napravljen od materije vec od energije i informacija, a koordinira ga sila harmonije bez koje bi postojao samo kaos.
U najskrivenijim razinama stvarnosti materija ne moze bez psihe. Slično tome, psihi je potreban materijalni dio da bi se izrazila.
Ta svijest prati čovječanstvo prema novom evolucijskom skoku, nakon čega ce materijalistička prevlast prestati.
Uspostavit ce se doba suradnje psihe i materije. Pojave koje se sada negiraju, poput ekstrasenzornih percepcija, postat ce nasljedstvo uobičajene upotrebe u svakodnevnom zivotu.